Astronomi veruju da su otkrili vodenu paru oko izvesne egzoplanete putem Džejms Veb teleskopa. Ukoliko se uspešno utvrdi odakle para potiče, ovo otkriće ima potencijal da izazove veliki napredak u proučavanju svemira!

 

Vodena para na stenovitoj planeti, kao što je egzoplaneta GJ 486 b, može ukazati na postojanje stabilne atmosfere. A ako se to utvrdi, postoji šansa da se na ovoj planeti mogu naći znaci života, kao i šansa da bi ljudi jednog dana mogli živeti na njoj. Naravno, u teoriji.

 

Naučnici koji rade na ovom projektu upozoravaju da izvor vodene pare nije nužno GJ 486 b, već bi to mogao biti crveni patuljak oko koga kruži, a koji se nalazi u sazvežđu Device. Jedan od istraživača je rekao da bi vodena para u atmosferi vruće stenovite planete predstavljala veliki napredak za nauku egzoplaneta, ali da se mora pažljivo utvrditi da zvezda oko koje kruži nije njen izvor.

 

Crveni patuljci imaju nižu temperaturu od ostalih tipova zvezda, što otežava stvaranje pogodnih uslova za život. Pritom, ove zvezde emituju snažne ultraljubičaste i X-zrake koji mogu razoriti atmosfere obližnjih planeta. Nameće se pitanje: kako je planeta GJ 486 b uspela da formira i održi atmosferu u ovakvim uslovima?

 

Do odgovora, nažalost, nije lako doći.

 

GJ 486 b je u sinhronoj rotaciji sa svojom zvezdom, kao Mesec sa Zemljom. To znači da je jedna ista strana ove planete uvek okrenuta ka crvenom patuljku – isto kao što mi uvek vidimo istu stranu Meseca. S druge strane, Zemlja rotira oko Sunca i sopstvene ose, što omogućava bolju cirkulaciju toplote.

 

Astronomi koji proučavaju ovu planetu su pokušali da ustanove sastav njene atmosfere putem analize hemijskih supstanci koje sadrži i vrsta svetlosti koje do nje dopiru. Obrasci i razlike u kratkotalasnoj infracrvenoj svetlosti na planeti naveli su stručnjake da pomisle da tu postoji vodena para.

 

Međutim, još uvek nisu došli do neosporivih rezultata. Na osnovu prikupljenih podataka veruju da se radi o vodenoj pari. Ali naučnici još nisu utvrdili da li ona potiče od planete, ili nastaje usled interakcije različitih talasa crvenog patuljka i atmosfere GJ 486 b.

 

Štaviše, ako zaista postoji atmosfera oko ove planete, onda bi je radijacija zvezde domaćina kontinuirano uništavala. A to bi zahtevalo neprekidnu obnovu atmosfere planete putem pare, koja nastaje usled vulkanske aktivnosti.

 

Tim naučnika sada prelazi na sledeću fazu istraživanja, u kojoj će koristiti skup instrumenata koji nosi naziv NIRISS (Near-Infrared Imager and Stiltless Spectograph). Nakon ove faze, imaćemo konkretnije odgovore na sve nedoumice.