Ne, nismo greškom stavili 360° umesto 180°.
Dominantan oblik interakcije sa računarima tokom 20. veka bio je jednostavan: imali ste ekran, tastaturu i kursor koji trepće, čekajući da unesete neki upit ili kod.
Kasnije je nastao složen grafički interfejs (GUI), koji je omogućio daleko sofisticiraniju interakciju sa tehnologijom. A koji je glavni oblik razonode i posla danas? Tako je – ekran, tastatura i prozorčić za tekst.
Razvoj četbotova i generativne veštačke inteligencije uprostio je način na koji komuniciramo sa tehnologijom. Možda je neočekivan preokret, ali ima smisla.
Najstrašnije od svega je to što se preokret o kome je reč dogodio u prethodnih par meseci. ChatGPT je počeo kao mali projekat, bez velikih ambicija. Ipak, u današnjem ekosistemu, ko bi pretpostavio da će se milioni ljudi boriti oko toga ko će pre da se dopisuje sa računarom?
Ali evo nas.
Veštačka inteligencija drastično menja način na koji radimo i kako pristupamo tehnologiji. S jedne strane, postoje AI modeli koji služe da povećaju produktivnost tako što automatizuju rad. Pogledajmo, na primer, Notion AI, Microsoft Copilot ili nešto tome slično. To su, pre svega, alati namenjeni da olakšaju trivijalne zadatke i uštede vreme.
S druge strane, imamo izuzetno razvijene (ali ne i savršene) četbotove, koji postaju gotovo neizostavni deo naše svakodnevnice. Koriste se za pretragu, istraživanje, pisanje koda, generisanje ideja, i tome slično.
Ali verovatno više od svega toga – koristimo ih za razonodu.
Zašto ne bismo testirali granice samosvesti nekog softvera? Radoznalost, čak i morbidna, je oduvek bila ključan aspekt ljudskog razvoja. Zato nije toliko iznenađujuće što neki pojedinci dovode Bing ili ChatGPT do suludih granica (izjavljivanje ljubavi, pretnje da će AI zavladati svetom, rasističke izjave…).
Postoji nešto jako primamljivo u jednostavnosti koju generativni AI ima. Ako razumete osnove ove tehnologije, možete kreirati upite za četbota ili text-to-image generator koji će pružiti neverovatne rezultate.
Međutim, glavna razlika između stanja kakvo je danas naspram prošlog veka jeste to što danas gotovo svako ima pristup računaru. Pored toga, na internetu postoji bezbroj resursa za učenje kako neki softver radi, pa samim tim i kako ga zloupotrebiti.
Konačno, dolazimo do pitanja: u kom će se smeru naš odnos prema tehnologiji dalje razvijati? Hoće li trend simplifikacije nastaviti da dominira, ili nas čeka još neki zanimljiv preokret narednih meseci?