Banka SIlikonske doline (SVB) nastala je pre tačno 40 godina, tokom partije pokera.
Bil Bigerstaf (Bill Biggerstaff) i Bob Medearis (Robert Medearis) su došli do ideje da osnuju instituciju koja će pomagati tech startapima da stanu na noge. Tako su od spontane ideje napravili 16. najveću banku u SAD-u.
Do 8. marta SVB je vredela više od 200 milijardi dolara. A danas, nedelju dana nakon Silvergate skandala, spala je na nulu.
Uspon
Kako se nalazi u svetskom centru za tehnološki razvoj, ova banka je glavna adresa za hiljade startapa koji redovno nastaju i nestaju. Novonastale kompanije su investicioni rizik za mnoge banke, zbog čega je SVB toliko pogodna.
Naletom COVID pandemije, ceo svet je bio zatvoren po stanovima i kućama. Kako bi život u izolaciji postao podnošljiviji, tech industrija nam je pružila mnoštvo novih proizvoda, uređaja i onlajn usluga.
Startap firme nicale su levo i desno, a neko ih je morao finansirati. Pored toga, etablirane kompanije su se pridružile zlatnom periodu tech razvoja, videvši ogroman potencijal tokom pandemije.
Mnoge od tih firmi su skladištile keš za isplate radnika i poslovnih troškova u SVB, što je dovelo do ogromnog priliva novca ovoj instituciji. A banka je bila utoliko više privlačna zbog izuzetno niskih kamatnih stopa.
Krah
Sve je išlo kao po loju do jednog trenutka. Šta se to desilo pa su stvari krenule nizbrdo?
Banka je uložila sredstva u dugoročne državne obveznice, čak i one podržane hipotekama. To inače ne bi bila loša stvar. Štaviše, to je svojevremeno bio sjajan potez.
Međutim, obveznice imaju obrnuto srazmeran odnos sa kamatnim stopama. Ako kamatne stope rastu, vrednost obveznica opada. I tu dolazimo do prve nesreće. Federalne rezerve su zbog inflacije tokom pandemije odlučile da povise kamatne stope – sa maltene 0% na 4,5%. Kao posledica toga, sredstva koja je SVB imala krenula su da padaju u vrednosti.
Čak ni ovo ne bi bio kraj da su se stvari malo drugačije odvijale. Banka bi mogla držati obveznice i kroz nekoliko godina povratiti izgubljen kapital. Ali tech kompanije pogođene lošom ekonomskom situacijom počele su da podižu svoje depozite.
Banke, naravno, nemaju sav keš dostupan u svakom trenutku jer ga koriste za druge aktivnosti. Tako da je SVB bila primorana da proda deo obveznica, a to je dovelo do gubitka velike količine novca.
8. marta, SVB je izjavila da je prodavanjem svojih resursa prikupila 1,75 milijardi dolara. Kao što možete zamisliti, investitori koji su videli koliko brzo banka gubi resurse, počeli su da podižu sav novac sa svojih računa.
A to je dodatno pogoršalo već dovoljno kobnu situaciju.
Panika
Vesti su se širile munjevitom brzinom, pa je sve veći broj ljudi bio zabrinut oko toga koliko je resursa ostalo banci. Dakle, gotovo svi klijenti su želeli da podignu svoj novac što pre. SVB nije poslovala sa skromnim klijentima, tako da se radilo o velikim računima.
Čak su i veći klijenti, kao što je Etsy, onemogućeni da isplate radnicima zarade.
Klijent po klijent, deo po deo – Banka Silikonske doline izgubila je preko 200 milijardi dolara za 48 sati.
Koje su moguće posledice?
Kako bi se izborile sa inflacijom, banke širom sveta povećavaju kamatne stope. I to velikom brzinom.
Da li će se katastrofa koja je zahvatila SVB proširiti na druge institucije zavisi od toga da li je ovaj krah simptom dubljih problema. Postoji šansa da SVB neće biti izolovan slučaj, jer rastuće kamatne stope mogu imati globalne posledice.
Očekuje se da će kamatne stope nastaviti da rastu u Americi, UK i Australiji bar još neko vreme. Tek onda možemo očekivati neku stabilizaciju.
Rekavši to, sledeća kriza bi mogla da se spreči, ukoliko nadležne institucije i centralne banke dubinski istraže uzrok problema.